Bilo jednom u Jugoslaviji: Ovo je top-40 najluđih đačkih izjava iz 1968. godine

Maj je 1968. godine. Vrijeme odmiče i sat se bliži kraju. Još desetak minuta i zazvonit će, zadaćnice će se morati predati nastavniku. Zato lete đačka pera po papiru, saginju se mlade glave ne pazeći na svaki izraz, ne zapažajući pogreške. I rađaju se čudni sklopovi riječi i misli, koji kasnije navode na smijeh i same đake.

No, za utjehu mladim autorima nehotičnog humora, takvih bi se bisera našlo i kod starijih, samo što oni ne moraju pisati zadaće, a ako ih i pišu, imaju vremena i da ih isprave. Zaista je ljudski griješiti, a ovo je dokaz koliko smiješno to može ispasti.

1. Prvi zadatak moje generacije bit će da napišem ovaj pismeni sastav.

2. Stari Slaveni su bili nepismen narod pa su se sporazumijevali mimikom.

3. Žrtvovanje mojih roditelja za mene neću zaboraviti ni kad umrem.

4. Bio je to potpuno sijed čovjek. Njegovi crni uvojci padali su mu na obrve.

5. Kad završim školu, oslonit ću se na diplomu i tražit ću posao.

6. Slabe ocjene mi zagorčavaju ionako sladak život.

7. Jednog nenaspavanog jutra krenuo sam s djedom u lov.

8. Tmurni oblaci, kao morski volovi, valjali su se nebom.

9. Poslije smrti Zmaj počinje pisati tužne pjesme.

10. Ručni bacač nam služi za borbu na bliskoj daljini.

11. Tu smo promatrali lijepe ljepote Plitvičkih jezera.

12. Borci nisu znali za nedaće koje su ih nalazile u nevolji.

13. Kad odrastem, želio bih postati kauboj ili kakva druga ličnost u životu.

14. Ulicom su išle dvije elegantne djevojke u priprostim haljinama.

15. Đura Jakšić je bio kamenita srca pa je zato i napisao pjesmu “Ja sam stijena”.

16. Nevidljivi ljudi stvaraju tolike nezgodne prilike u životu.

17. Moj prijatelj Zoran ima još četvero djece kod kuće, a on je najstariji.

18. U našoj zemlji održavaju se masovne izložbe na kojima se govori o izgradnji puteva.

19. Bila je to vrlo siromašna žena u slabo odjevenoj odjeći.

 

20. Onako zaklana, ovca je gledala šta ja radim.

21. Lijepa je naša zemlja, jer u njoj cvjeta život rodoljubivih naroda.

22. Naše mame i druge životinje spremaju zimnicu.

23. Svakoga dana mislim o svojoj mašti.

24. Kad odrastem i završim školu, ja bih želio postati najljepši fazan na svijetu, jer su fazani lijepe i dobre ptice.

25. Gromki glasić vrane ispunjavao je svaki kutak oko sebe.

26. Na granicu domovine stat ću čvrst, neodoljiv svim napastima na našu zemlju, kao drevni debeli zid.

27. S prvim jesenjim jutrom dolazi zima.

28. Kad bi postao nevidljiv, čovjek bi doprinio mnogo korisnih i nekorisnih stvari.

29. Pročitao sam pionirsku trilogiju Branka Ćopića koja se sastoji od dva dijela.

30. Kada žute sunčane zrake obasjaju polje, prepelice puć-puriću od svog finog perja.

31. Kad sam se probudio, vidio sam da moja mama nije vještica, nego dječak kao što sam i bio.

32. Sjećam se kada je moj djed bio u Prvom svjetskom ratu, jer mi je pričao mnoge svoje doživljaje.

33. Visoko na nebu vidi se žarko sunce koje se tek iza brda rađa.

34. Sledio sam se od zime, ali me je hladna voda osvježila.

35. Prolazeći ulicom, pod nogama sam čuo razne tonove lišća.

36. Ptice selice, koje su već davno odselile, plaše me noću svojim krilcima.

37. Čulo se lajanje pasa i zemljoradnika koji su se vraćali kućama.

38. S neba sjaje male petokrakice.

39. Galama se vrzmala po ulicama.

40. Po njivama su uspijevali seljaci.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *