Iskustvo bh. građanina koji je posjetio Černobil: Ne spuštati stvari na pod, ne sjediti na travi ako želite imati djecu


Banjalučanin Robert Dacešin jedan je od rijetkih koji su posjetili najopasnije mjesto na svijetu – Černobil. Stanovnike malog ukrajinskog grada Pripjata probudila je snažna eksplozija 26. aprila 1986. godine. Preživjeli danas znaju da su prisustvovali najvećoj nuklearnoj katastrofi u historiji čovječanstva – eksploziji nuklearne elektrane Černobil. “Crvena” šuma Robert je nedavno posjetio Černobil s grupom turista iz osam zemalja. Savjeti su bili jasni – da imaju što manje otkrivenih površina na tijelu. Morali su nositi majice dugih rukava, hlače i dublje cipele. – Vodič Jurij govori nam je da ne smijemo sjediti na zemlji ako namjeravamo imati djecu, da ne smijemo jesti i piti ništa van kombija i restorana u koji nas vodi i da ne smijemo nositi kući „suvenire“, jer ćemo zbog njih vjerovatno biti uhapšeni na aerodromu – priča Dacešin za „Avaz“. Na putu do Černobila primijetio je da iz žbunja proviruju lisice i vukovi. Jurij mu je rekao da je to uobičajeno, a potom je pokazao i „crvenu“ šumu na koju je vjetar prije 30 godina nanio ogromnu količinu radioaktivne prašine. – Na ulazu u Černobil Jurij nas ponovo podsjeća na stvari koje su nam zabranjene. Nikakvo hodanje po travi. Što manje diranja okolo. Nipošto ne spuštati stvari na zemlju – kaže Robert. Uskoro su stigli u selo Kopači, koje je danas zakopano pod zemljom.
Cijelo je selo, govori Robert, sagrađeno od drvenih kuća, a drvo upija radijaciju vrlo brzo, pa je bilo nemoguće da ga očiste. – Kada su naučnici SSSR-a shvatili ovo, odlučili su zakopati sve ove kuće pod zemlju. To je najzagađnije tlo u toj zoni, vjerovatno i na svijetu. Svake godine radioaktivna prašina ode jedan centimetar dublje ispod zemlje i na taj način čišćenje ove površine čini sve težim – dodaje Dacešin. Vrtoglavica i umor Robert ističe da nikad neće zaboraviti prizor „sivog sarkofaga“, odnosno hangara ispod kojeg se nalazi černobilski reaktor koji je eksplodirao. – Naučnici su unutar ovog reaktora našli crnu lavu koja je u mnogo čemu podsjećala na „slonovo stopalo“, najsmrtonosniji nuklearni otpad na svijetu! Za samo 30 sekundi izloženosti ovom fenomenu slijede vrtoglavica i umor koji će vas pratiti cijelu sedmicu.
Dva minuta izloženosti i vaše ćelije će početi da se raspadaju, za četiri minute slijede povraćanje, proljev i groznica. Poslije 300 sekundi izloženosti imate samo još dva dana života – pojašnjava Robert. Povratak samostalnih nomada – Nivo radijacije u većini Pripjata i Černobila sada je dosta ispod opasnog, a ono što se malo zna jeste da i danas neki ljudi žive tamo. Njih 3.000 vratilo se u jednom trenutku, da bi ih do sada ostalo oko 120. Uglavnom su to starci i žive po jedan u svakom selu. U Ukrajini su poznati kao „samostalni nomadi“. Razlog njihovog povratka je jednostavan – ljubav prema svom kraju i svojoj kući – navodi Dacešin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!