Kako da prepoznate da li je meso puno antibiotika i hormona?


Bijela vodnjikava piletina ili veliko bljedunjavo parče svinjske krmenadle, koja nije prošarana bijelom masnoćom, siguran je znak da je takvo meso u najmanju ruku puno antibiotika, hormona ili aditiva.
Jedino meso za koje može da se kaže da je bezbijedno jeste junetina, ali samo zato što se ove životinje drugačije hrane od svinja i pilića, zbog čega postoje manje šanse da koriste stočnu hranu punu antibiotika. Uprkos tome, treba dobro otvoriti oči kada se kupuje meso, jer sitnice mogu da upozore na nepravilnosti, a i potpuni laici mogu da ih uoče i preoznaju.
Ljekari apeluju da su upravo antibiotici u mesu glavni razlog zašto su ljudi postali sve više rezistentni na antibiotike, pa postoji ozbiljna bojazan da ljudski život može biti ugrožen čak i zbog banalnih bakterijskih infekcija.
Antibiotici u stočnoj hrani
Veterinar i nekadašnji načelnik republičke veterinarske inspekcije, dr Miroslav Stojšić kaže da ne postoji meso ili proizvod od mesa koji je bez antibiotika ili aditiva.
– Ništa od toga nije bezbijedno za djecu i odrasle. Sve je prepuno hormona, emulgatora i antibiotika. Najveći problem predstavlja upotreba antibiotika u stočnoj hrani, koji se stavljaju da bi stoka bolje napredovala i da se životinje ne bi razboljevale. Nekada su antibiotici mogli da se koriste samo u liječenju životinja. Zna se period karence, kada meso ili mlijeko liječene životinje ne sme da se koristi. Danas je situacija potpuno drugačija. Sada se stavljaju male doze antibiotika u stočnu hranu, kao neka vrsta preventive, koje se deponuju u mesu i bakterije postaju otporne na njih. Ljudi koji jedu takvo meso, unose i antibiotike – objašnjava dr Stojšić.
Kao primjer, navodi on, farmeri u stočnu hranu stalno ubacuju kokcidiostatike, koji se koriste kada živina dobije dijareju.
– I umjesto da im to daju najviše tri dana, živina to jede 30 dana, a posljednjih pet dana pred klanje ne. Ali on ne može da se neutrališe za to vrijeme, već ostaje u kostima i mesu. Kada živina to jede svakodnevno, uništava joj se tkivo štitne žlijezde, dolazi do disbalansa hormona, i zato se utove do tri i više kilograma, za samo 35 dana. I ako čovek jede to meso, do istih oštećenja dolazi i kod njega – objašnjava Stojšić.
Kako prepoznati koje je meso puno antibiotika
Na primjer, zdrava svinjetina ima svjetlu do tanme crvene boje u zavisnosti od starosti. Masno tkivo je bijelo, a meso mora da bude prošarano masnoćom. Sa druge strane, svinja koja se hranila stočnom hranom punom antibiotika ima bjeličasto meso, i dosta je krupnije. Obično je takvo meso prepuno vode, koja se i vidi prilikom kupovine.
Pileće meso koje je puno antibiotika i hormona, obično je krupnije, mekano je, a nakon pečenja, kost se vrlo lako odvaja od mesa. Boja mesa je bledunjava i takođe puno vode. Nasuprot ovakvom mesu, domaća piletina sa sela je čvršće strukture.
Raniji pubertet i otpornost na lijekove
Meso koje je prepuno antibiotika glavni je razlog zašto su ljudi sve više imuni na antibiotike smatra klinički farmakolog i profesor na Medicinskom fakultetu, prof. dr Milica Bajčetić.
– Djevojčice nam ulaze u prerani pubertet zato što je piletina prepuna hormona. Mi preko hrane unosimo antibiotike i zato i ne čudi što smo rezistentni. Nisu svi ti antibiotici, koji se daju životinjama, opasni, ali bi morala da postoji rigoroznija kontrola – objašnjava prof. dr Bajčetić.
I veterinar dr Stojšić smatra da sistem kontrole, koji se danas primjenjuj, mora da bude bolji.
– Ne može se sve ostaviti na savjesti farmera i velikih proizvođača mesa, mlijeka koji rade po HASAP sistemu. Takođe, uvoz jaja, piletine, svinjetinu, govedine, mora biti strogo kontrolisan i da nije dovoljno da je izvoznik iz EU i ima uveden HASAP standard – kaže Stojšić.
U Upravi za veterinu pri Ministarstvu poljoprivrede kažu da je zloupotreba antibiotika svakako moguća gdje god se drže životinje. To podrazumjeva da zloupotreba može biti od strane nestručnih lica (držaoca životinja, veterinarskih bolničara, tehničara ili drugih lica) koji su na nelegalan način došli u posjed lijeka i primjenili ga na životinjama.
– Uzgaivači mogu i legalno nabavljene lijekove propisane od strane ordinirajućeg veterinara da na pogrešan način primjene kod svojih životinja i na takav način da čak i nesvjesno zloupotrebe dejstvo propisanog antibiotika. To bi bio i jedan od razloga aktuelnog problema kod nas, a i u svijetu – rezistencije na antibiotike. Kada pričamo o bezbijednosti hrane koja potiče od liječenih životinja, primarna uloga veterinara je da obezbijedi da te životinje, odnosno njihovi proizvodi, ne budu korišćeni dok ne istekne karenca koja je propisana za lijekove koji su aplikovani tokom terapije – kažu u Upravi za veterinu.
Oni dodaju da u kontinuitetu prate promet i primjenu lijekova kod životinja, kao i sprovođenje monitoringa u proizvodima životinjskog porijekla. Tim aktivnostima se prevenira i kontroliše sistem bezbednosti hrane koja se stavlja na tržište.
Izvor: blic

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!