SHARE

Vjera spaja kroz lijepe stvari, ali i kroz probleme kroz koje prolaze svi…

Djeluje kao šala, ali ova je priča potpuno istinita. Došli – Hrvat i još k tome fratar, Srbin – pa još i paroh, s njima i bošnjački hodža, a sva trojica Bosanci, u kafić Kum u Vojniću nedaleko od Karlovca, sjeli za stol i naručili kavu, kafu i kahvu. Ne ispiše ih ni do pola, a već postadoše nerazdvojni prijatelji, piše Jutarnji list. Puši fra Ivo hodžine cigarete, jer ga ovaj nudi.

”Ma za rođendan ću ti kupiti šteku”, kaže mu fratar.

”Pa danas mi je”, odvrati hodža župniku dok mu je iz kutije izvlačio zadnju. ”A i ne treba, radije bih u gotovini ”, dodaje hodža.

Nakon toga nije bilo načina kojim bi se katoličkog svećenika odvratilo da plati sve što smo za stolom Kuma popili.

Ovo je priča o hodži, fratru i parohu. Sva trojica su iz Bosne. Neopterećeni prošlošću postali su nerazdvojni prijatelji i svoju službu obavljaju u Vojinću, u Hrvatskoj.

31337779-10211320640387606-2313173917092544512-n
Fra Ivo Bošnjak (36) rođen je u Rami-Prozoru, nakon ređenja 2009. godine tri godine je službovao u Kreševu, isto toliko potom u Dubravi kod Brčkog, pa godinu i pol u Tolisi kod Orašja, te je preko jedne od župa gradišćanskih Hrvata koju je vodio stigao u listopadu prošle godine u Vojnić i preuzeo Župu svetog Antuna Padovanskog, kako bi zamijenio bolesnog fratra Antu Ivanovića
Hodža Admir Muhić (40) je iz Busovače, a od 1992. godine živio je u Puli, prvo radno mjesto 1998. mu je u Varaždinu, gdje se oženio, a godinu kasnije jednom sedmično putovao je u Cetingrad držati vjeronauk. Dvije godine poslije se tamo preselio, a onda za još dvije formirao džemat (župu) u Bogovolji, preselio se u Maljevac na službu te je od 2008. formiran medžlis Karlovac s tri džemata, a 2012. on je postao glavni imam karlovačkog Medžlisa. Hodža Muhić voli pisati pjesme, nekoliko zbirki je i ukoričio, a široj javnosti postao je poznat nakon toplog i dirljivog pisma dobrodošlice papi Franji prilikom njegova posjeta Sarajevu 2015. godine
Željko Vidaković (41) rođen je u Zvorniku, nekoliko godina je predavao vjeronauk u mjestu nedaleko od rodnog grada, a onda je 2011. stigao u Vojnić i postao paroh Kolarićko-veljunske parohije, sjedište mu je Kolariću, a brine o ljudima na terenu udaljenom 30 kilometara na svaku stranu svijeta. Uglavnom se radi o staračkim domaćinstvima, njih 600 koji izumiru, mladih je malo, a oni koji jesu, gledaju da isele.
”Vjera spaja kroz lijepe stvari, ali i kroz probleme koje prolazimo svi. Malo je reći da su međuvjerski odnosi korektni, jer su oni još i bolji. A što se nas trojice tiče, tu ne treba trošiti riječi’‘,slaže se trojac.

”Ma mi smo se kliknuli na prvu. Mentalitet Hrvata, Bošnjaka, pa i Srba s ovih područja je vrlo sličan” dodaje hodža Muhić.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here