On je najpopularniji doktor na svijetu, a za ŽENU kaže: Jedite ovu ribu i ne brinite za zdravlje!


Zagovornik Mediteranske dijete, doktor koji je obišao svijet, bio na naslovnim stranama najcjenjenijih novina i gostovao kod Opre, govori nam o tome kako se najbolje sačuvati od radioaktivnih posljedica bombardovanja u Srbiji, o najboljoj zaštiti zdravlja i neophodnosti konzumiranja ribljeg ulja i girica, kao i o važnosti treninga uma, preko disanja…
On ukazuje i na još mnoge druge stvari o kojima ne vodimo računa, a mogu nas koštati glave.
Doktor zagovara Mediteransku dijetu
Dr Endru Tomas Vejl (74) je jedan od najpopularnijih ljekara na planeti danas. U posljednjih osam godina “Tajm” magazin ga je dva puta stavljao na naslovnu stranu kao i na svoje godišnje liste 100 najuticajnijih ljudi na svijetu. Diplomirao je Medicinski fakultet na Harvardu (Harvard Medical School) gde se posebno zainteresovao i istakao u etno-biologiji a po diplomiranju je završio i svoju ljekarsku praksu u poznatoj i priznatoj bolnici Mount Zion u San Francisku. Njegova prva knjiga, “The Natural Mind” (Prirodni um), izašla je 1972. godine i izazvala veliko interesovanje i polemike. Autor je desetak svjetskih bestselera (neki su prevedeni i na srpski) u kojima se bavi pitanjima negovanja zdravlja, integralne medicine i kulture ishrane. Dr Vejl takođe pruža konsultacije i odgovara na pitanja o održavanju zdravlja preko interneta kao i u svom mjesečnom magazinu “Self Healing” (Samoisceljenje).
Dr Vejl je idejni tvorac i direktor PIM-a (Program for Integrative Medicine/Program za integralnu medicinu) na Univerzitetu Arizone u Tusonu. Osnovao je ovaj institut 1994. kao pobornik sjedinjavanja raznih svjetskih medicinskih praksi i kultura. Uopšteno govoreći, dr Vejl vjeruje da je “zapadna” medicina najbolja za hitne intervencije i krizne situacije a “alternativna” medicina za prevenciju, održavanje i negovanje zdravlja. Dr Endru mnogo radi i na pripremanju studenata medicine kao i diplomiranih ljekara za prihvatanje medicinskih metoda i tradicija iz cijelog svijeta koje oficijelna “zapadna” medicina ne priznaje.
Endi živi pola godine u Kanadi a drugu polovinu, jesen i zimu, na svom ranču 30-ak km od Tusona. Iz grada se prvo vozi piktoresknim Starim španskim putem kojim su prolazili svi od Doka Holideja i Emilijana Zapate do Vilijama Berouza i Frenka Zape… i sa koga se skreće na privatni put X ranča kojeg djele komšije Endi i Pol. Pol kao ser Pol Makartni.
Endijeva vibracija i osmjeh su pravi dedamrazovski, dobronamjeran je i otvoren. Doktor i prijatelj koga svako samo poželjeti može.
Endi ima svoju baštu, jer zna da je ishrana ključna za dobro zdravlje
Da počnemo od načina ishrane koju savjetuješ i koja je čitaocima “Blica” sigurno bliska. Šta je Mediteranska dijeta zbog koje te ovde u SAD obožavaju i šta te je navelo da takav način ishrane proglasiš najboljim?
– Ono što ja zovem Mediteranskom dijetom su tradicionalni načini ishrane u tom djelu svijeta, od Španije i Portugala preko Italije i Francuske do grčkih ostrva i malo Male Azije. Siguran sam da u Srbiji to dobro znaju i da za njih to nije ništa novo. Ljudi su tako ranije jeli i ovdje, ali usled brzine života lako i naivno se otuđe od takvog načina ishrane i zaborave ga. Kao, nemamo vremena, što nije istina. I onda patimo, treba nam doktor. Ja bih voljeo da nikome ne trebam (smjeh). Ono što ja propagiram je kultura ishrane sa malo mesa, uglavnom ribljeg, i ostalog mesa u ograničenim količinama uz obilje povrća i mahuna.
Od svih riba najviše preporučuješ girice. Otkud to?
– Girice su najbolje zbog fosfora u njihovim kostima koje konzumiramo bez problema, dostupne su svuda a i cjena im je pristupačna. I, da ne zaboravim, u toj “mojoj” Mediteranskoj ishrani savjetujem samo malo mlečnih proizvoda, uglavnom jogurta i sireva i mnogo, zaista mnogo povrća i voća. Od ulja za kuvanje samo maslinovo. Preporučujem proizvode od zrnevlja, tjestenine… i ne konzumirati nikakve prerađene prehrambene proizvode a ni tako prerađenu so ni šećer. Preporučujem i umjerenu količinu vina, naročito crvenog. To je suština onoga što sam ja nazvao Mediteranskom dijetom.
Ti si porijeklom blizu nas?
– Da, moji roditelji su porijeklom iz Ukrajine i Njemačke. Za ovaj način ishrane i negovanja zdravlja su me, pored bake (smjeh), prvobitno zaiteresovala istraživanja u kojima se pokazalo da ovakav način ishrane rezultira u smanjenom broju oboljenja prije svega od kancera pa potom i drugih bolesti, kao i prilično dug život. Svakako da je po ovome poznata i tradicionalna japanska kultura ishrane ali takav način ishrane nije tipičan za nas iz zapadne hemisfere. Ima dosta relativno čudnih sastojaka za nas koje je u mnogim djelovima svijeta teško i naći, a o konzumiranju živog ribljeg mesa da i ne govorim, dok je Maditeranska dijeta nešto što je i zdravo i jednostavno i blisko.
Znamo se relativno dugo, još prije no što si osnovao PIM i pratim tvoj rad još od zajedničkih iskustava u tradicinalnim holističkim metodama Hopi i Navaho plemena sa vidarom Bijelim Psom koji nas je upoznao… pa sve do naslovnih strana svjetskih magazina i druženja sa komšijom ex Bitlsom. Redovan si i kod Opre Vinfri. Kako ti sve to ide?
– Ja sam u suštini stidljiv i povučen čovjek. To možda ne izgleda tako ali je istina. Znaš dobro da volim da živim ovdje napolju u prirodi i kad moram da idem “tamo” ja to radim jer sam ljekar ali ta svjetska slava nije moja priroda. Ja sam osoba koja drži do svoje privatnosti a ovaj javni život i pažnju shvatio sam kao sudbinu koja je rezultat mog pomaganja ljudima i šta sad… to je ono što ja radim.
Imam sreću da se družim i sa još jednim divnim čovjekom naučnikom Džonom Satonom (John Sutton koji je bio direktor NASA za ispitivanje i razvoj. On mi je objasnio da naziv “osiromašeni uranijum” – koji sugeriše, kao, neku slabiju jačinu – zapravo nema nikakve veze sa dejstvom tog uranijuma. Dakle, bez sveg zamajavanja, Srbiju su NATO avioni bombardovali atomskim bombama. Šta misliš na tu temu novih ratova koji su počeli sa onima u Jugoslaviji?
– Znam vrlo malo konkretkog o svemu tome kao u ostalom i svi mi što pratimo skrojene vjesti, ali sam siguran, zapravo, znam da su kancer i ostala oboljenja znatno, znatno rasprostranjeniji no ranije. Mislim da je korijen i problema i riješenja u obrazovanju odnosno u kultivisanju novog individualnog ponašanja koje se mora susresti sa ovakvim svijetom u velikoj krizi. No, prije toga, da bi počeli da se ponašaju odgovornije i prakticnije za sebe i okolinu ljudi treba da stanu i probude se, da shvate mirno šta im se to desilo. Mislim da smo na prekretnici, da smo blizu da nam se to desi.
Na teritoriji nekadašnje Jugoslavije sve to, taj raspad i strahote u njemu i dalje u mnogome traju.
– Ne kažem da ne treba tražiti odgovornost ali, pre toga, valja spasavati šta se spasti može. Ljutinom ili željom za osvetom ne proizvode se preko potrebne fundamentalne političke promjene, a o kulturnim i zdravstvenim da i ne govorim. Ja shvatam da su ljudi u Srbiji, najblaže rečeno, frustrirani zbog svega što se desilo, ali treba imati praktičan pristup ovom velikom problemu. Najlakše je biti fatalista ili nihilista… ali neki put te život prinudi i natjera te da budeš mudar i pametan. Koliko će taj proces našeg odrastanja kao ljudskih bića da traje to niko ne zna ali važno je da se ne stane sada i da se svakodnevno kreće… od stajanja i čekanja neke božije pravde nema ništa, a tek ništa nema od nekog kretanja u budućnost s ljutinom i osvetom u srcu i namjeri. To je ludilo! Dobro, da ne ispadne da sam najpametniji… Šta se može uraditi na praktičnom nivou? Prije svega, treba se truditi da se smanji boravak u zagađenim sredinama.
To je skoro cijela zemlja Srbija.
– Možda, ali svuda može da se nađe ako se traži neko mjesto van grada gdje je bolje. U manjim mjestima je ipak zdravije živjeti, a i jeftinije. A ako već mora da se živi u gradu, postoje kreme, postoje filteri za vodu ivazduh i postoje aktivnosti za obogaćivanje svoje sredine elementima koji nedostaju. Vrlo važna aktivnost je jačanje imunog sistema. Ključno je ne predati se. Time se mjenja mnogo toga na suptilnom nivou koji je osnova za izgradnju ostalih aktivnosti iscjeljenja i sebe i svih i svega. Velike stvari, velike promjene se izgrađuju malim djelovanjima. A najbolji način za to nije veliko filozofiranje nego da se jede više voća i povrća, pa da vidimo dokle će nas to dovesti. Zaboravi velike priče, i ja to stalno ponavljam, a ljudi kažu, znamo, a ja im uvijek odgovaram, ne, ne znate jer da znate ja ne bih morao da ponavljam isto no bismo prešli na neke druge teme (smjeh). Svakako u ovakvo današnje vrijeme valja uzimati i suplemente, vitamine i anti-oksidante. Dakle ako se živi u tim zagađenim gradovima, smanjiti boravak tamo gdje je najzagađenije, izlaziti napolje sa zaštitom i obavezno osnažiti imuni sistem – to je realističan pristup koga se valja držati u gradu. I truditi se da se provede što više vremena u parkovima, na obalama koje imate. Svako emocionalno trošenje oko lošeg stanja stvari neće donijeti nikakve rezultate osim, možda, vrlo kratkih zadovoljstava koja ne rješavaju nista, naprotiv. Naravno da bih voljeo da ti kažem nešto ljepše ali ja sam, prije svega, realan ljekar.
Kada je o suplementima riječ, jedno vrijeme bilo je da ih valja uzimati svakodnevno, i po tri puta dnevno. Sada neki eksperti vele da ih ne treba uzimati često no samo par puta nedjeljno. Šta ti savjetuješ?
– Ja uzimam suplemente svakodnevno, želim da budem siguran da mi tijelo dobija anti-oksidante. I ovo radim i pored toga što vodim računa o tome šta jedem, proizvodim dosta svog voća i povrća, imam prijatelje koji gaje, trampimo se… i uzimam riblje ulje svakodnevno. To je, siguran sam, najveći nedostatak u kulturi ishrane kod nas na Zapadu, nedostatak omega masnih kiselina kojih najviše ima u ribljim uljima.
Endi naglašava važnost svakodnevne konzumacije suplemenata
Imaš i svoj brend vitamina i suplemenata?
– Da imam, zove se “Weil lifestyle” i ja sam ih dizajnirao, odredio odnose i količine pojedinih sastojaka, u glavnom se prodaju preko interneta. Ja ne uzimam nikakav profit već sam ga usmjerio na Fondaciju za integralnu medicinu.
Zalažeš se i za upotrebu psiho-aktivnih biljaka u zdravstvenoj praksi.
– Vjerujem i znam da biljke poput, recimo, marihuane ili pejotla imaju pozitivne upotrebne vrijednosti, ali i negativne. Mene odavno interesuje i upotreba koka lišća iz Latinske Amerike… i svi ti “problematični” darovi prirode imaju vrijedne i značajne kvalitete ali je stvarno teško doći do razumjevanja u ovakvim društvenim uređenjima gdje se u glavnom na sve to gleda crno-bijelo. S jedne strane državni monopoli i internacionalne korporacije imaju duhan, kafu i alkohol, o farmaceutskoj industriji da i ne govorim, a sa druge strane imamo pokrete za dekriminalizaciju marihuane koji i pored uspjeha u pojedinim državama nailaze na otpor i nepovjerenje na saveznom nivou. Ti pokreti i uspjesi za dekriminalizaciju trave zbog navedenih monopola u mnogome ne uspjevaju na federalnom nivou i troši se ogroman novac nas koji plaćamo poreze na tu borbu a ima toliko važnijih stvari.
Kakva su tvoja lekarska iskustva sa psiho-aktivnim biljakama?
– Imao sam dosta iskustava i uspjeha. Nekim pacijentima prepisujem pušenje marihuane i imam dobre rezultate sa tim. Sa pejotlom takođe. Stanovnici s pravom glasa u Arizoni glasali su za medicinsku upotrebu trave mnogo puta, kao i oni u Kaliforniji, Koloradu, Oregonu, Havajima i nekim drugim državama SAD ali tako nešto nije stiglo do federalnog nivoa i to je opasno. Tu postoji praktičan problem jer se većina ljekara dvoumi da li da savjetuju bolesniku da puši ili jede kanabis jer ne postoji jasna podela između medicnske i rekreativne upotrebe. Vjerujem da će pozitivan ishod u glasanju u navedenim državama učiniti doktore komotnijim da u tretmanima mnogih bolesti upotrebe moćne biljke koje su bolje od dizajniranih farmaceutskih proizvoda od kojih neki, naravno, imaju svoje mjesto ali neki definitivno ne.
Pomenuli smo globalno otopljavanje planete i cijelu eko-katastrofu u kojoj svi živimo. Novoizabrani predsjednik Tramp kao da ne misli da je to toliko veliki problem.
– Po tom pitanju smatram da su Sjedinjene Američke Države najveći krivac i pored toga što nas sada, recimo, Kina prevazilazi u zagađenju. Istorija jasno pokazuje da smo sa svojom industrijom i svojim razvojem koji se prelio po svijetu na ovaj ili onaj način veliki razlog globalnog otopljavanja. Politička svijest ovde je toliko primitivna. Vjerujem da je ono što su radile kompanije kao “Ford” i “General Motors” kriminalno. Ovo je veliki problem i sve više i više ljudi osjeća posljedice. Imali smo najhladnije proljeće, čudno ljeto, kiša nije padala dugo, pa su potom stigle poplave, ne pamtim da je bilo ovako; dakle, ispoljavaju se ekstremi a to nije dobro, nije dobar znak.
Hajde da zamislimo da imaš magični štapić?
– (Smijeh.) Smatram da pod hitno treba da se oslobodimo zavisnosti od nafte. To bi automatski riješilo i velike političke probleme, odnosno, ratove. Onda, pod obavezno moramo da prestanemo sa korišćenjem uglja. Moramo da afirmišemo čistije izvore energije pogotovo jer za to imamo već razvijene tehnologije koje čekaju, a vremena nema još mnogo. Neki stručnjaci kažu da i kada bismo danas prestali, već je kasno. Izgleda mi da su ljudi u Evropi, potom u Japanu i Kanadi znatno svijesniji, budniji o situaciji od ljudi u SAD. Evo, u Kanadi su odavno zabranili upotrebu hormona za gajenje goveda, a u ovdje izgleda kao da nikoga nije briga za to. Ne znam zašto?
Doktor smatra da je politička svijest kriva za sve
Upravo sam to htio da te pitam.
– Ne znam, slijepilo vlada zbog tog prokleto ogromnog profita, hrana je kao sunđer sa visoko-tehonološki obrađenim ukusima i ima dobar ukus tako da… zbilja ne znam, prerađene masti i stereoidi. Neobrazovanje i pohlepa. Sve smo deblji i tužniji…
Da završimo pozitivno: koji je tvoj savjet za dug život?
– Najbolji savjet je da se pazi šta se jede, da smo tjelesno aktivni i da se dovoljno odmaramo i dobro spavamo. Opet će ljudi reći znamo, a ja ponavljam stalno: sve dok ne primjenite svoje znanje ne računa se. Takođe, nikako ne smijemo da zaboravimo na svijetliju stranu života, valja da toj svijetlijoj strani dozvolimo prisustvo u našoj žurbi za srećom. Sreća nam je često baš tu pred nosom a ne u ostvarenju nekog cilja koji, ma koliko lijepo ofarban i zašećeren, možda nema baš toliko veze sa istinskom srećom. I obavezno da vježbamo umirivanje uma, da imamo bar desetak-petnaest minuta dnevno da ga smirimo.
Kako to radiš?
– Moja omiljena tehnika za umirivanje uma je disanje. To je svima dostupno i ne košta ništa. Dakle, malo vremena svekodnevno mora da se nađe da se zaboravi na sve i razmišlja samo o vazduhu koji nam ulazi u pluća i izlazi iz njih. Polako. Ako to radite, recimo, 15 minuta dnevno isto je kao da idete na godišnji odmor svakog dana… a kome to ne bi prijalo?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!