OVO JE NAJLJEPSA KUCA NA BALKANU. SAGRADJENA JE CAK PRIJE 133 GODINE, A SAGRADILA SU JE CETIRI BRATA NO KADA OTVORITE VRATA, KAO DA STUPATE U NOVU DIMENZIJU PUNU CAROLIJE!

U malom mjestu Gornji Racnik pored Jagodine, vec 133 godine gordo stoji i prkosi zubu vremena ovaj predivan autentican objekat, jedna sasvim jednostavna seoska kuca koja je cak usla u katalog najljepsih srpskih kuca. Ta seoska catmara, od grandioznih 130 kvadratnih metara oduzima dah bas zbog toga sto su kuce iz tog vremena imale tek po cetrdesetak kvadrata.

Danasnje izdanje te velicanstvene seoske kuce nije rusevina jer je jedan covjek, koji je suvlasnik kuce, odlucio da sacuva tu bastinu tako sto ce se odreci godisnjih ljetovanja i sitnih luksuza u zivotu.

– Mnogo novca je ulozeno u kucu, a davno sam rijesio da ne dopustim da ovo naslijedje propadne. Sve dok sam ziv, odrzavati cu je. U temeljima ove kuce su korijeni moje porodice, u njoj osjecam neizmjernu toplinu i energiju, jednostavno je dio mene. Ova kuca je podsjetnik ko sam ja i odakle sam, ovo velicanstvo od 130 kvadrata je predstavnik srpske kuce starog kova, jedan zaista vrijedan spomenik nekog proslog vremena – kaze Dragan Gligorijevic iz Jagodine, koji je suvlasnik polovine ove seoske kuce.

Kucu su prije 133 godine sagradila cetiri brata po imenu Aca, Aksentije, Antonije i Djordje Kostic.

Aca je bio jedan od prvih skolovanih ljudi u selu, I komandant uprave u selu Bagrdan i to za vrijeme prvog svjetskog rata. Kostici su u to vrijeme bili veoma imucna porodica. Posjedovali su mnogo novca, zemlje i ovaca a uz to sve cak i 20 sluga. Nakon zenidbi, braca su na svom imanju napravili cetiri kuce, ali je ova kuca koja je glavni protagonist ove price i svjedok proslog vremena bila najljepsa. A kako je neko dosao u posjed ove divne seoske kuce? Prica se da je odluka pala na starinski nacin, izvlacenjem drvaca, tako je i pripala Aci.

– Kuca je pravljena na starinski nacin, od blata, drveta, slame i kamena. Grede na krovu su stare koliko I sama gradjevina. Grede su pravljene od srcevine, to je srednji dio debla sto je srce hrastovog drveta, sto je ujedno najkvalitetniji dio stabla. Deda mi je pricao nekada da su grede duge cak po 13 metara, a iz planine sui h dovozili duplim zapreznim kolima. Podrum kuce je gradjen od kamena, sa posebno izdvojenom sobicom u kojoj se cuvalo voce i povrce kao i burad za rakiju. Doksat je ostao autentican i sluzio je da se po dolasku iz njive ili ratarskog posla na njemu sjedi, objeduje i odmara. Kuca je oslikana 1891.godine, i tu se nista nije mijenjalo, te boje su ocuvane do dan danas – kaze Dragan Gligorijevic.

U kuci se nalazi velika slavska soba sa autenticnim oslikanim krevetima, velikim stolom i klupama, kao i spavaca soba, dnevni boravak sa ognjistem, tronoscima i sofrom. Dragan navodi da je 90% namjestaja i razne opreme kojom je opremljena kuhinja, te alata ostalo iz tog starog vremena. Sve su to stvari koje su upotrebljavali njegovi preci. U kuci su sacuvane i drvena korita, kadice, cesagije, kao i ramovi za tkanje.

Sve je to sacuvano do dan danas jer je Dragan Gligorijevic odlucio da spasi svoju bastinu, i ostavi svima nama jedan veliki komad istorije kao i sjecanje na njegove pretke.

– Znate, nekada covjek mora da bira ili pun novcanik ili puno srce. Ja sam ipak izabrao puno srce. Prvi put sam u kucu ulozio oko 2000 maraka, pa godinama koliko sam bio u mogucnosti, inace po par stotina eura. Oko 2002.godine kuca je bila muzejski primjerak jer sam uspio da pronadjem majsora koji zna da radi sa blatom i koji je sredio zidove, i sredio krov. Sam sam prefarbao stolariju no ipak je vremenom propala, pa je sada neophodno zamjeniti kompletan krov, staviti nove ograde sto je velika investicija od oko 2000 eura. Jednostavno ne mogu kucu pustiti da propadne. Svakog vikenda dolazim tu, samo da bih radio, jer nemam vremena da odmaram, i necu dozvoliti da da postane zgariste vremena. Ova kuca je nesto sto cu ostaviti za sobom, kao sto su je meni u naslijedje ostavili moji preci –  objasnjava Dragan Gligorijevic kojem je ova kuca ostavljena sa majcine strane.

A vec pomenuti Aca Kostic koji je ovu seosku ljepoticu dobio izvlacenjem drvceta, imao je tri kcerke.
Jedna se udala za Stojanovica, prizetka iz okolnog sela Vojska. Tako je kucu naslijedio Draganov ujak, koji je u cas gazda Ace prezime iz Stojanovic promjenio u Kostic. Kao znak zahvalnosti  zbog brige o kuci, Draganu Gligorijevicu je ujak prepisao pola ovog imanja.

– Sve nase seoske kuce postaju zgarista, ali moja nece ostati na zgaristu vremena. Nazalost lako zaboravljamo ko smo i odakle smo, ali to nece dozvoliti moja kcerka Nikolina. Jednostavno ne mogu da izdvajam novac kako bih obilazio svjetske znamenitosti, a ovaj dragulj nase historije da pustim da propadne – kaze Dragan Gligorijevic uz napomenu da je ova seoska kuca prezivjela cak dva svjetska rata.

Navodi kako je Zavod za zastitu spomenika culture iz Beograda ovu kucu uvrstio u katalog najljepsih srpskih kuca u historiji srpske arhitekture.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *