SHARE

 

Odrastanje u porodici alkoholičara ima različit uticaj na različitu djecu. Faktori kao što su ličnost, interni i eksterni resursi i godine igraju ulogu u tome. Sve porodice alkoholičara ne funkcionišu na isti način. 

Naprimjer, neke takve porodice su glasne i haotične i djecom se upravlja kritički, željeznom pesnicom. Druge alkoholičarske porodice su gotovo zaglušujuće tihe, niko ne komunicira i djeca se uglavnom ignorišu i prepuštena su sama sebi.

Mnoga odrasla djeca roditelja alkoholičara imaju osjećaj kao da nisu nikada ni imali djetinjstvo. Ne sjećaju se igara i pozivanja prijatelja k sebi na noćenje. Ne sjećaju se bezbrižnosti i sigurnosti. Djeca u alkoholičarskim porodicama obično svoje djetinjstvo opisuju kao zbunjujuće, nepredvidivo, haotično i bojažljivo.

Mlađa djeca u alkoholičarskim porodicama osjećaju da nešto nije uredu ali oni ne znaju da je njihova porodica drugačija od drugih jer oni jedino takvu porodicu poznaju. Oni misle da se svačija mama onesvješćuje na kauču poslije večere. Oni misle da se svi sakrivaju ispod pokrivača kada tata dođe kući vičući. Kako djeca rastu, kreću u školu i provode više vremena van kuće, tako počinju da shvataju da je njihova porodica različita od drugih.

Šta je to normalno djetinjstvo?

Istina je da niko nema „savršeno“ djetinjstvo. Sve porodice prolaze kroz dobra i loša vremena i na neki način su disfunkcionalne, ali mogu se utvrditi neke porodične dinamike koje su zdravije od drugih.

alcohol-abuse-and-domestic-violence

U zdravim porodicama djeca obično:

  1. Osjećaju sigurnost i mir
  2. Uživaju u igrama, kreativnom radu i istraživanju
  3. Pod nadzorom su
  4. Izvršavaju zadatke koji su u skladu s njihovim uzrastom
  5. Od njih se ne očekuje da skrivaju mračne porodične tajne
  6. Ne ustručavaju se od pozivanja prijatelja k sebi
  7. Ne moraju se brinuti o svojim roditeljima
  8. Nisu zabrinuti za svoje roditelje
  9. Ne svjedoče tome kako njihovi roditelji povrjeđuju jedno drugo verbalno ili fizički
  10. Nisu izložena psihičkom, fizičkom ili seksualnom zlostavljanju
  11. Obično znaju ko je u njihovom domu
  12. Ne moraju zvati policiju ili se brinuti o tome da li ih trebaju zvati ili ne
  13. Prihvaćeni su onakvi kakvi jesu
  14. Povinuju se dosljednim i prikladnim pravilima i posljedicama
  15. Vjeruju u prosuđivanje svojih roditelja
  16. Osjećaju da su njihovi roditelji emocionalno i psihički dostupni i voljni pomoći im kada je potrebno
  17. Ohrabreni su i utješeni
  18. Dozvoljeno im je da imaju i izražavaju osjećaje i mišljenja
  19. Mogu imati privatnost, emocionalni i fizički prostor za sebe
  20. Imaju verbalnu i fizičku pažnju
  21. Osjećaju se voljeno i željeno

Djeca roditelja alkoholičara često nemaju priliku biti jednostavno djeca. Oni su opterećeni odgovornostima, brigama i sramotom već od ranog doba svog života. Oni ne pozivaju prijatelje k sebi jer to nije dozvoljeno, srame se, ili je njihov dom jednostavno nepredvidivo mjesto gdje se ništa ne može planirati. Oni moraju preuzeti odgovornosti odraslih onda kada njihovi roditelji nisu u stanju to uraditi – brinuti se za braću i sestre, kuhati, plaćati račune, pobrinuti se da se roditelji na vrijeme probude za posao. Oni su konstantno na rubu zato što je njihov roditelj alkoholičar poput Dr. Jekylla i Mr. Hydea – nikad ne znaju u kojoj verziji će se pojaviti.

Druga se pak djeca alhoholiara sjećaju bezgranične slobode, materijalnih stvari, ali ne i povezanosti, nadzora ili posljedica. S jedne strane djeca vole ostati budna dokad žele i igrati video igre bez ograničenja, ali ne osjećaju se sigurno kada nema nikakvog nadzora ili pravila. U alkoholičarskim porodicama obično nema pravila ili pravila nisu dovoljno oštra. Dosljedna pravila donose strukturu i sigurnost, uče djecu tome šta se očekuje od njih i pomažu im da regulišu svoje ponašanje sami i ponašaju se u skladu s društveno prihvaćenim načinima. Kada su roditelji alkoholičari previše ometeni da bi primijetili šta njihovo dijete radi, na neki način djeca osjećaju kao da ih to i ne interesuje.

10582051

Ponekad se djeca u porodicama alkoholičara ne osjećaju voljeno. Kad se djeci ne pruža pozitivna pažnja ili ohrabrenje oni se osjećaju oštećeno i misle da ne zaslužuju ljubav. Ako je roditelj alkoholičar previše zauzet konzumiranjem alkohola ili nesposoban pojaviti se na školskoj priredbi ili utakmici zbog pretjerane konzumacije alkohola, djeca to shvataju kao „nije mi bitno“. Ništa ne povrjeđuje dijete toliko kao osjećaj nevoljenosti i neželjenosti od strane roditelja.

Djeca pogrešno vjeruju da su oni uradili nešto zbog čega ih roditelji ne vole ili nešto zbog čega su mama ili tata počeli piti alkohol. Oni fantaziraju o tome kako bi ih roditelji voljeli kad bi oni bili savršeni. U stvarnosti, naravno, to što njihovi roditelji konzumiraju alkohol nije ni na koji način uzrokovano ponašanjem djeteta.

Ako se osjećate kao da niste imali djetinjstvo zbog alkoholizma svojih roditelja, niste sami. Mnoga djeca alkoholičara osjećaju dubok i trajan uticaj roditelja alkoholičara. Drugi smatraju da na njih nije ni na koji način utjecalo to što su imali roditelja alkoholičara. Kod nekih i jeste tako, ali kod drugih se desi to da tek kad odrastu ili sami postanu roditelji primijete efekte odrastanja u alkoholičarskoj porodici.

Neki od tih efekata mogu biti anksioznost i bojažljivost, očekivanje savršenosti i kritičko razmišljanje o sebi i drugima, poteškoće sa opuštanjem i zabavljanjem, pretjerana odgovornost, poteškoće s povjerenjem i uspostavljanjem intimnih veza, strah od roditeljstva i poteškoće prilikom postavljanja pravila i određivanja posljedica za vlastitu djecu.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here