Preminuo je sam, u staračkom domu, ali njegove riječi će vas potpuno promijeniti

Kada je stariji čovjek preminuo na gerijatrijskom odjelu staračkog doma, svi su vjerovali da nije za sobom ostavio ništa vrijedno. Nisu mogli vjerovati kad su shvatili svoju pogrešku.

Kasnije, kad su sestre prolazile kroz ono malo stvari koje je Max Filiser posjedovao, pronašle su ovu pjesmu, čija kvaliteta i sadržaj su toliko impresionirali sestre, da su kopije dostavljene svim zaposlenicima. Jedna od sestara je odnijela svoju kopiju u Melbourne, a odatle se pjesma proširila kao šumski požar po čitavom svijetu – jednostavna, elokventna i nevjerojatno dirljiva.

Čangrizavi starac

Što vidite sestre? … Što vidite?
Što mislite … kad gledate u mene? Čangrizavog starca … ne posebno mudrog,
Nesigurnog iz navike … s lutajućim pogledom?
Kome hrana curi … a on ne odgovara,
Kada glasno kažete … voljela bih da se potrudiš!
Koji naizgled ne primjećuje … stvari koje činiš.
I koji uvijek gubi … cipelu ili čarapu?
Koji, opirao se ili ne … pušta da radiš po volji,
Sa kupanjem i hranjenjem … da ispuniš dugi dan?
Misliš li to? … Vidiš li to?
Onda otvori oči sestro, jer ne gledaš u mene.
Reći ću ti tko sam … dok sjedim ovdje tako mirno.
Dok radim što želiš … dok jedem po tvojoj volji.
Ja sam dijete od deset … s ocem i majkom,
Braćom i sestrama … koji vole jedni druge.
Mladić od šesnaest … s krilima pod petama
Koji sanja da će uskoro … ljubav spoznati.
Mladoženja od skoro dvadeset … moje srce poskakuje.
Sjećam se zakletve … koju sam obećao da ću održati.
Sa dvadeset i pet, sad … imam djecu svoju.
Koja me trebaju da ih vodim … i sretan, topao dom osiguram.
Čovjek od trideset … Moji mladi rastu brzo,
Vezani jedni za druge … vezama koje će trajati.
Sa četrdeset moji mladi sinovi … su odrasli i otišli,
Ali moja žena pored mene je … da osigura da ne žalim.
S pedeset, ponovno … bebe se igraju oko mojih koljena,
Ponovno znamo djecu … ja i moja voljena.
Mračni dani su predamnom … moja žena sad je mrtva.
Gledam u budućnost … i tresem se u strahu,
Pošto moji mladi sada … imaju mlade svoje.
I mislim o godinama … o ljubavi koju sam znao.
Sad sam star čovjek … i priroda je okrutna.
Šala je učiniti starost … da izgleda budalasto.
Tijelo, ono se raspada … snaga i gracioznost, napuštaju me,
Samo kamen ostaje … tamo gdje je nekad srce bilo.
Ali unutar ove stare lešine, mladić i dalje boravi.
I s vremena na vrijeme … moje ranjeno srce naraste,
I sjećam se radosti … i sjećam se boli.
I volim i živim … život ispočetka.
Mislim na godine, premali ih je broj … koje su prošle prebrzo.
I prihvaćam prostu činjenicu … da ništa ne može trajati.
Zato otvorite oči ljudi … otvorite i vidite.
Ne čangrizavog starca.
Pogledajte bliže … vidite … MENE!

Sljedeći put kad sretnete stariju osobu koju biste otpisali, sjetite se ove pjesme, vidite dublje i vidite mladu dušu koja sjedi ispod onemoćalog tijela.

Najljepše stvari na svijetu ne mogu biti viđene ni dodirnute, one se moraju osjetiti srcem, zato dijelite ovo s prijateljima!

 

Izvori: nadlanu.com / novizivot.net / Preuzeto sa: atma.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!