Usvojili djevojčicu iz Ugande, ali odmah su je vratili u Afriku kad je ovo rekla

U zadnjih par decenija udomljavanje djece iz ‘zemalja trećeg svijeta’ postalo je popularno kod bogatih obitelji sa Zapada.

To su isto recimo napravile Madona i Anđelina Đoli. Ali, koliko god zvučalo pozitivno, postoje uvijek zlobni ljudi koji su na sve spremni – pa i da iskoriste teške životne priče i djecu da se novčano okoriste.

Adam Davis i Jessica iz SAD imali su već četvero djece, ali su ipak odlučili još jedno dijete udomiti, šestogodišnju djevojčicu iz Ugande. Rekli su im da je malena Namata bez porodice ostala, kako joj je umro tata, a mama o njoj nije brinula i nikad je nije u školu poslala.

Agencija koja je posvajanje organizovala, porodici je rekla da majka ne može o njoj brinuti da bi bilo ispravno rješenje posvojiti je. Pristali su i posjetili je 2015. godine u Ugandi, ali ne u njenoj kući nego sirotištu gdje nije bilo igračaka, pa ni sobe s prozorom.

Njima se odmah djevojčica dopala i odlučili su je u SAD povesti sa sobom. Ali, čim je engleski jezik naučila, počela im je pričati da joj njena prava majka nedostaje.

Sve što je Namata ispričala potpuna je suprotnost bila od onog što su im iz Agencije rekli. Apsolutno sve je bila laž. Shvatili su da su ih prevarili i da su udomili dijete koje je sa svojom majkom sretno živjelo. Potom su institucije obavijestili i uspjeli s Namatinom majkom u kontakt stupiti.

Nikako nije ono što su vidjeli bila uobičajena reakcija maltretiranog djeteta. Baš naprotiv. Namata je presretna bila kad je putem videopoziva svoju majku vidjela. Dogovorili su s njenom biološkom majkom da će je školovati i vratiti nakon što obrazovanje završi.

Kasnije je organizacija Reunite Uganda koja se upravo ovakvim problemima bavi, otkrila da su praktički oteli Namatu od njene porodice zajedno s još sedam djece iz sela i poslali u sirotište da bi do novca došli prevaranti.

Namatu su vratili u Ugandu nakon godinu dana i ona sad konačno ponovo živi sa svojom majkom.

 

Tužna ispovijest majke u kojoj će se svi pronaći – ‘Pitala sam sina kad će se ženiti, slomio mi srce njegov odgovor’

Prisjećam se često vremena kad se na odmor moglo ići s jednom platom, kad se namještaj mogao kupiti i da ti opet dovoljno novca ostane za račune i jelo. A sad, živi se jako teško.

Krpljen je ovo život. Kad se jedna rupa otvori, moliš se da ti plata ili penzija stigne do 15-tog da je možeš zatvoriti, da račune platiš a ako ostane nešto i da hranu kupiš, ako ne, posuđivati ćeš opet i tako u krug’, započinje svoju ispovijest jedna starija gospođa.

Nije slučajan bio ovakav uvod. I za njenog sina vezani su njeni egzistencionalni problemi, radnika kojeg bi majka željela oženjenog i sretnog da vidi, ali je to skoro nemoguće sa sadašnjim primanjima na Balkanu.

‘Dva sina imam’, nastavlja ona svoju ispovijest. ‘Jedan se oženio odavno i od kuće otišao, ali rodila sam drugog u 40-oj godini i još uvijek je sa mnom. Ja primam penziju od 130 eura, on radi u privatnoj firmi s platom nešto više od 200 eura. Znala sam ga ranije pitati Sine, da li imaš djevojku, hoću li snahu dočekati i da ti na svadbi zaigram?
On bi me samo tužno pogledao umjesto odgovora i u sobu se povukao. Nisam razumjela zašto reaguje tako i ljutila sam se. Mislila sam, evo sa mnom će da živi zajedno, a ja ću koliko mogu da im pomažem. Ali, to sam samo ja mislila, a njegovo mišljenje bilo je potpuno drukčije, od kojeg mi se cijepalo srce..

Zatekla sam ga raspoloženijeg prije neki dan. Do njega sam sjela, za ruku uhvatila i pitala: Sine, kako si mi. Umorno i razočarano djeluješ. Jesi li sretan? Šutio je a onda izustio na kraju: Ne majko, nisam sretan. Pitaš me da li djevojku imam. Nemam majko. Bijedno se osjećam i od same pomisli da bih je u naš dom trebao dovesti gdje nema kuhinje, gdje su prozori, namještaj i kreveti stari..Pomišljam, koja bi me uzela takvog. Ljubav? Ne živi se od nje, neće ti ona dati novac za odjeću, hranu, platiti račune, samo će da te posvađa i uništi…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *